Psihologija rada, kao grana primijenjene psihologije, u temeljima svog proučavanja
ima stalno pronalaženje mogućnosti usklađivanja odnosa između psihičkih
karakteristika čovjeka i zahtjeva njegovog radnog mjesta, odnosno aktivnosti za koju
se ocjenjuje njegova sposobnost.
Psiholog u medicini rada obavlja dijagnostičku procjenu sposobnosti i osobina
ličnosti kandidata kao neophodnih uvjeta za rad, aktivnosti (indikacija) ili zabrana,
ograničenja, prepreka za obavljanje konkretnih poslova i aktivnosti prema
konkretnom radnom riziku ili skupini rizika (kontraindikacija).
U sklopu periodičnih pregleda, psiholog prati eventualne promjene u psihofizičkom stanju radnika, a sve je veća intencija i preventivnog djelovanja. Svaki doneseni nalaz, ocjena i mišljenje o radnoj sposobnosti i sposobnosti čovjeka općenito, osim stručnog ima i svoje specifično pravno i etičko značenje. Zato se na ovu djelatnost reflektiraju sve promjene u zakonskim propisima osiguranja i zaštite čovjeka, kao i pravilnicima koji određuju sadržaje i kriterije ocjena sposobnosti